Nega u starom veku
Zdravlje i lepota su oduvek važni ljudskom rodu. Pojam lepog menjao se kroz vekove i nije bio isti kod starih Egipćana, antičkih Grka ili severnoameričkih Indijanaca. Menjala su se i sredstva kojima se postizao taj, toliko željeni, cilj.
Narod kome treba najviše da zahvalimo za kozmetičke preparate koje i danas koristimo i brigu o telu uopšte su stari Egipćani. Oni su na svoje telo gledali kao na nešto veoma sveto, pa su se shodno tome i ponašali prema njemu. Ideal lepote im je bilo vitko telo, uskog struka, što je u direktnoj vezi sa načinom ishrane – jeli su uglavnom voće i povrće i veoma malo mesa, uglavnom ribu. Neprijatni telesni mirisi su bili krajnje nepoželjni, pa su tako nastali razni parfemi, losioni i mirisna ulja kojima su ih prikrivali. Prvi sapuni takođe potiču od ovog, nadasve zapanjujućeg, naroda.
Još jedan znak nečistoće za Egipćane bile su dlake. Uklanjali su ih sa celog tela, i muškarci i žene, pa čak i sa glave – nosili su perike koje su bile napravljene od ljudske ili životinjske dlake i veoma bogato ukrašene nakitom i sa komplikovanim frizurama. Dakle, depilacija je stara nekoliko hiljada godina i nije nikakva novost 🙂 .
Zbog podneblja u kom su živeli i jakog pustinjskog sunca i suvog vazduha, preparati koje su upotrebljavali imali su, pre svega, zaštitnu ulogu. Ulja kojima su se mazali imala su za cilj da spreče isušivanje i znakove starenja, dok su za mleko verovali da je koža od njega divna i mekana, pa su se u njemu i kupali. Piling za lice im je bio na bazi meda i ječma – na ovaj način su i uklanjali onu tešku, prepoznatljivu šminku kojoj je najvažnija uloga bila antibakterijska zaštita kože. Lavandu su koristili kao zaštitu od komaraca i za spravljanje mirisnih kupki i parfema, a kamilica je bila poštovana iznad svih ostalih biljaka. Takođe, poznavali su i blagodeti lekovitog blata, kao i voća, povrća i raznog bilja koje su koristili za čišćenje i negu. Prve maske za lice pravili su upravo Egipćani i bile su na bazi meda i voća.
Grci i Rimljani su za negu najčešće koristili maslinovo ulje, po kome su poznati i danas. Znali su za korisna svojstva nevena, lavande, kamilice, hajdučke trave, ruzmarina (čak su ga i posvetili boginji lepote Afroditi), ruže i drugih biljaka, zatim meda, začina i vina. Trend posvetljivanja kože oko očiju koji su započeli Egipćani bio je popularan i u staroj Grčkoj i u Rimskoj republici, ali su oni otišli i korak dalje – kremu koja je sadržala dosta olova nanosili su na celo lice, ali i na telo. Ova krema je bila prilično efikasna, jer je ujednačavala boju i teksturu kože, zatezala je i činila mekanom. Rimljani su dodavali i crveno olovo i koristili smesu za postizanje zdravog, rumenog izgleda obraza. Naravno, štetnost olova je danas podrobno opisana i dokazana, te ga ne koristimo u kozmetici, ali tada je to bio čudotvorni preparat koji je zamenjivao puder, korektor, rumenilo i losion za telo, barem dok se ne ispolje posledice trovanja kože.
Mirišljave kupke, parna kupatila i masaže su takođe „nasleđeni“ od ovih starih naroda. Kultura zdravog, lepog i mišićavog (muškog) tela je bila veoma važna Grcima, te od njih vode poreklo fizičke aktivnosti koje su bile jedan od načina za postizanje telesnog i duhovnog sklada.
Na drugoj strani sveta, u staroj Kini, žene su težile za čistim i prozračnim tenom, našminkanim očima i usnama i nacrtanim, zatamnjenim obrvama. Prvi balzam za usne potiče upravo sa ovog podneblja. Pravljen je od cinobera, davao je tu savršenu crvenu boju i štitio usne od štetnih spoljašnjih uticaja. Zvuči li ovaj trend šminkanja poznato? Doterana lica udružena sa tankim strukom, negovanom kosom i elegantnim pokretima tela daju sliku onoga čemu većina žena i danas teži.
Svako društvo kroz istoriju imalo je svoje metode ulepšavanja i nege, koncept lepote je čas bio ovakav, čas onakav, moda se menjala, ali je potpuno iznenađujuće koliko su nam i dan danas bliski svi ovi prastari „recepti“ i želja za idealnim izgledom.
OSTAVITE KOMENTAR: